DŽENAZA – NAMAZ

Klanjati Dženazu-namaz umrloj osobi je obavezujuća dužnost “farzi kifaje” za muslimana. Kod nas je dugo vremena uobičajeno da se Dženaza-namaz umrlim obavlja obično pred džamijom, iza obavljenog nekog redovnog namaza, podne ili ikindije, i to uvijek skupno za imamom, ili na nekom drugom prikladnom mjestu za ovaj namaz.

Danas je nažalost veliki broj muslimana, onih iz srednje generacije i mlađih, koji uopće ne znaju kako se klanja Dženaza-namaz, niti kako se treba ponašati tokom posljednjeg ispraćaja umrlih. Zbog toga bi bilo nužno da imam, prije nego se pristupi klanjanju namaza, na jedan lijep i prikladan način upozori prisutne na važne stvari vezane za Dženazu-namaz. Prije svega da je za klanjanje Dženaza-namaza neophodno sljedeće:

  • imati abdest, kao i za svaki drugi namaz,
  • da podsjeti prisutne koji žele klanjati da se svrstaju u najmanje tri reda (saffa), jer to ima svoju svrhu i uporište u praksi Allahovog poslanika a.s.
  • da se u najkraćem objasni okupljenima način klanjanja Dženaza-namaza budući da mnogi ne znaju ili su zaboravili kako se klanja Dženaza-namaz, a žele da je klanjaju,
  • i na koncu opomenuti prisutne neklanjače zatražiti da ne pričaju i ne čine druge nepristojnosti u vrijeme klanjanja Dženaza-namaza i da bar na taj način iskažu poštovanje prema umrlom, ostalim prisutnim i samome namazu kao namazu. Svakako da je potrebno naglasiti da žene ne klanjaju Dženazu-namaz, niti se mogu naći među klanjačima.

Dženaza-namaz nema niti jednog rekata. Klanja se stojeći (na kijamu), a sastoji se od četiri tekbira (Allahu ekber) i selama. Ruke se podignu spram ušiju samo prilikom donošenja prvog tekbira. Ko izostavi makar i jedan tekbir kod klanjanja Dženaza-namaza, taj namaz mu neće vrijediti, jer su ti tekbiri obavezni (farz). Ako se više ništa drugo ne bi proučilo, namaz će ipak biti valjan.

Prema tome, Dženaza-namaz se klanja umrloj osobi koja je okupana i zamotana u ćefine. Klanja se tako da desna strana umrle osobe bude okrenuta prema Kibli. Imam će stati ispred džema’ta prema prsima umrlog, a džema’t će se poredati u saffove, kao što smo već rekli u najmanje tri saffa.

Dženazu-namaz zanijjetimo:

»Nevejtu en usallije lillahi te’ala salatel-l-dženazeti, senaen lillahi te’ala, ve salavaten ‘alen-n-nebijji, ve du’aen li hazel-l-mejjiti (za žensko: li hazihil-l-mejjiteti), edaen mustakbilel-kibleti, iktedejtu bi hazel imami – Allahu ekber!«

Nijjet za namaz se može učiniti i na svom jeziku, na ovaj ili sličan način:

»Odlučih da klanjam, u ime Allaha Uzvišenog, Dženazu-namaz, uz zahvalu Allahu i salavat Vjerovjesniku, i upučujući dovu za umrlog/umrlu, okrenivši se prema Kibli i pristajući za ovim imamom – Allahu ekber.«  

Poslije početnog tekbira uči se:

  • Subhaneke, iza riječi “ve te’ala džedduke”, dodamo “ve dželle senauke, ve la illahe gajruke”
  • Zatim se izgovori drugi tekbir, pa se prouče “Salavati”, koji se uče na drugim namazima na posljednjem sjedenju.
  • Poslije “Salavata” donose se treći tekbir i onda se prouči “Dova”.
  • Nakon “Dove” prouči se četvrti tekbir i preda se selam.

Ko ne zna  Dovu na arapskom jeziku za Dženazu-namaz, može proučiti:

»Rabbena atina fi-d-dunja haseneten ve fil-l-ahireti haseneten ve kina ‘azaben-n-nar,« što znači:

»Gospodaru naš, daj nam na Ovom Svijetu dobro, a i na Budućem Svijetu dobro i sačuvaj nas patnje u vatri.«

Ili ko ne zna ni ovo neka prouči:

»Ja Rabbi, ja Rabbi, ja Rabbi!«

Nakon izgovorenog četvrtkog tekbira, predajemo selam na desnu stranu i spuštamo desnu ruku, zatim predajemo selam na lijevu stranu i spuštamo lijevu ruku, nakon toga  proučimo Fatihu i sa tim bi završili čin klanjanja Dženaze – namaza.