PRISTUPNICA DŽEMATU

VAKUF

Vječni trag našega života i postojanja!!!
Vakuf je trajno dobro koje ljude uči da jedni druge nasljeđuju iz generacije u generaciju, univerzalnoga je karaktera, pa stoga kasnije generacije trebaju znati za svoje časne pretke koji su svojim vakufima i hajratima nekada prije pomogli da se danas bolje i dostojnije živi. Pored znanja o njima treba razvijati istu svijest o potrebi uvakufljavanja kod nas – danas… Međutim, da bi se to postiglo potrebno je izgraditi svijest kod sebe, a to se može ostvariti samo upornim  radom. 

Institucija vakufa se razvijala sa razvitkom i napretkom islamskog društva i civilizacije. Četrnaest stoljeća je prošlo od prvog vakufa, koji je Muhammed, a.s., uvakufio u Medini do današnjih vakufa širom islamskog svijeta. Božiji poslanik Muhammed, a.s., je posticao muslimane da čine dobročinstva i dijele u ime Allaha dž.š., iz svoje imovine.

Allah, dž.š., uči čovjeka da život ne prestaje smrću nego ga nastavlja na Budućem svijetu. On uči čovjeka da mu djela koja je uradio ne umiru, jer se i nakon smrti skupljaju sevapi od njih sve dok ta djela traju. Ako je učinjeno dobro djelo ono i dalje nakon smrti njegova počinioca isijava dobrotom.

Danas brojne vakufe koji svojim postojanjem govore o tome kako su nadživjeli svoje utemeljitelje – vakife, i kako su u svim generacijama imali veliki utjecaj, ne samo na vjerski život nego na sve segmente života. Međutim, isto tako, iz naše skorije povijesti da se vidjeti kako su pojedinci ostavili neizbrisiv trag u ljudskoj povjesti, otvorili nove vidike.

Vakuf je opća korist koja prelazi granice individualnih želja, prohtjeva i sebičnosti, a donosi napredak, prosperitet i progres suzbijajući ovisnost o drugome, podupirući nezavisnost pojedinca i zajednice, podstičući solidarnost i jačajući međuljudske odnose.

Nećemo i ne smijemo odustajati od traženja vakufskog haka. Vakuf je ogledalo naše svijesti i odgovornosti prvenstveno prema  Uzvišenom Gospodaru! 
Ne smijemo propustiti priliku da svi u tome učestvujemo, jer i kap jedna je dio mora. Zato podržimo vakuf i budimo vakifi kad god, koliko god i gdje god možemo. Tako nas naša vjera uči.

Molimo Uzvišenog Allaha dž.š da nam podari snagu da vjeru svoju na ovim prostorima sačuvamo, da nam da bereket u našim poslovima i osnaži nas voljom da dio imetka svoga uvakufimo za svoju dušu, roditelje, djedove te dobrobit cijele zajednice i društva…

“Čovjekovo je od imetka ono što potroši u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih nasljednika.”
(Buhari i Muslim)